Danas je Dan pobjede nad fašizmom, historijski datum za sve borce za ljudska prava, aktiviste civilnog društva, slobodare, u konačnici sve građane i građanke, sve ljude koji drže do temeljnih vrijednosti zaštite slobode i prava svakog čovjeka kao pojedinca, ali i civilizacije u cjelini. Posmatrajući stanje u Bosni i Hercegovini, ali i u cijelom regionu, zaključujemo da fašizam, odnosno njegovi osnovni principi bazirani na mržnji, ideologiji rasne superiornosti, segregaciji, zločinu i nasilju, još su daleko od poraženih i prevaziđenih u našim društvima.

Koristimo ovaj dan, da ukažemo na održavanje odnosa apartheida i segregacije u bosansko-hercegovačkom društvu, kako na nacionalnoj razini, u širem kontekstu podjela u torove, gdje svaka etnička zajednica bira svoje etničke vođe, koji suvereno vladaju zamišljenim 'pripadajućim' prostorima u zemlji, tako i na onoj lokalnoj razini gdje elemente podjela vidimo na svakom koraku u svakodnevnim odnosima kako u sistemu, tako i među građanima i građankama u privatnoj sferi života.

Segregacija u školama, koncept podjele učenika kroz etno-nacionalne obrazovne programe, čvrsto indoktrinira mlade naraštaje u ideju apartheida, koji se kao takav prihvata kao normalan, pa čak i poželjan, prema stajalištima nosilaca vodećih funkcija u resoru obrazovanja, profesora i nastavnika, a u konačnici i roditelja. Apratheid kao takav nastavlja se u malim lokalnim zajednicama na široj mreži društvenih odnosa, kroz razdvojenost zdravstvenih, kulturnih, sportskih institucija, pa čak i kroz podjelu gradova formiranjem etnički čistih zajednica (gdje su najdrastičniji primjeri: Gornji Vakuf/Uskoplje, Prozor/Rama, Mostar).

Svakako, preduslov za razvoj ovakvih odnosa je u konačnici drugi element neporaženog fašizma u Bosni i Hercegovini, a su ratni zločini, na što se nadovezuje neprocesuiranje optužeinih i neprimjereno kažnjavanje osuđenih lica, čime se čak stvara klima da zločin može proći nekažnjeno, a pravda ostati nezadovoljena, zbog čega smo svakog dana svjedoci rastućem talasu nasilja, bio on utemeljen na istim osnovama etničke mržnje i netrpeljivosti, ili iz osjećanja socijalnog gnjeva i opće frustracije stanovništva.

Fašističke postavke rasne superiornosti u svojoj punoj primjeni se mogu prepoznati kroz položaj pripadnika tri konstitutivna naroda (Bošnjaka, Hrvata i Srba) u odnosu na druge skupine u zemlji, prije svega kroz uređenost sistema na postulatima etnokratije, u kojem nije osiguran prostor za građane i građanke, odnosno učešće slobodnih pojedinaca u izgradnji društveno-političkih odnosa. To se na terenu realizira kroz sve moguće vidove diskriminacije u javnoj i privatnoj sferi, sa općeprihvaćenim stavljanjem pripadnosti kolektivnom identitetu ispred sposobnosti, znanja i drugih ličnih kvaliteta pojedinaca.

Aktivisti i aktivistice Inicijative mladih za ljudska prava na današnji dan, 9. maj, svjedokom su neporaženog fašizma u Bosni i Hercegovini. Možda će deseti u mjesecu donijeti neku novu nadu. Borba se nastavlja. Smrt fašizmu, sloboda građanskom društvu!